27. svi 2011.

par minuta ranije

ležala sam
bezvoljna na krevetu
sat je otkucavao
zadnje minute do ponoći
boljela me glava
bolio me trbuh
i leđa i noge i ruke
iz nekog razloga
boljela me duša
napustili su me
razigrani versi
nije mi bilo do knjige
gitare, radia, televizije

a onda si došao ti
poljubio me
jednom, dva puta, tri
nisam više brojala
bolovi su nestali
nastavili smo se igrati
tvoje misli i moje
naše riječi ispunjavaju sobu
sreća dotiče strop
vrhovi mojih prstiju
klize niz tobogan tvojih noktiju
ogledaju nam se stopala
grlim tvoje čupavo lice
izmičeš mojoj kosi
dočekujemo novi dan

Nema komentara:

Objavi komentar