polako

nemamo o čemu

ovdje glumimo

ti nisi ti

ja nisam ja

mjesto je krivo

vrijeme isto

tu sam u prolazu

nema nikog

sve je bezveze

zvijezde na nebu

vjetar u kosi

san u očima

nemir u prstima

samo komarci

dosadni članci

mene nisu tukli

bolje da jesu

sad bi radila nešto

ovako pišem ništa

ciljam u prazno

alkari gađaju u sridu

luzeri ne vole himnu

ona nema za sladoled

bježi od mene

noćni letaču

zabij se u staklo

lupat ću glavom

spoznaja dolazi

jack i rose

ovaj put u potkrovlju bez zabave

suočeni sa svojom istinom

tonu

Promocija

lako su to mogle biti  moje ruke

zgrčeno zgužvane oko žutih novčića

i boja očiju koju vidiš tek ako te zanima

mogla je biti moja, zagledaš li se...

mogla sam tako stajati, proseći

skrivena iza debelog štofa

kaput me ne bi održavao na površini

utapala bih se bez dostojanstva

niti trebaju meni niti ikome, čini se

večeras, ljetne su i roze s bijelim

možda ih ipak prodam nekome

***

možda je netko uspio snimiti moje tužno lice

sjedila sam u zadnjem redu, poput nevaljalih

suočena sa svojom bešćutnom dvoličnošću

ohola, drska, prežderana ženetina

plaha, tiha, suzdržana, žena iz stripa