paranoja

kako da ti to kažem
uz lom čaša
ili s tišinom praznog stana,
mi ne postojimo

…


da sam kojim slučajem
lik nacrtan običnom olovkom,
zamolila bih da me izbrišu
još bih zamolila da me ponovno nacrtaju
opušteno držeći olovku
s minimalnim pritiskom na papir

…

predugo sam birala
da bih pogriješila u odabiru,
a ako i jesam
ljudski je griješiti

…

možda ću jednom
kad budem imala više vremena
sjesti za stol
i prepraviti sve svoje misli
pomnije ću birati riječi
za svoju poeziju
samo,
hoćeš li onda znati
da sam to bila ja

…

sjetila sam se tebe,
prošao me neopisiv
osjećaj radosti

..

precijenili su tišinu
nas su podcijenili,
red se uneredio

utjecaj turaka na moj život

okupljamo se pred  televizorom
svaku večer i šutimo
kad lišće pada i još neka
kazneno ljubavna sapunica

sklopljenih ruku
a niko se ne moli
jok jok baš niko
a ne valja to jer večer je

jaučemo u sebi
aga je mrtav
ubiše glavnog glumca
ala ala

zatvaram oči
zamišljam kako jednim potezom
riješavam sve svoje probleme
moji najmiliji leže na podu

sve teže se budim iz tog sna
razmišljam na turskom
inšallah od jutra do mraka
čekamo novu epizodu