Princeza od pekmeza i princ od marmelade

Nikad se ne tuku nikad se ne svade, a evo što rade, kuhaju! Aaaa, i to pekmez od dunja, jabuka i mandarina prvi put u životu i ispadne savršeno. Recept preuzet s neke stranice, malo nešto nadodali sami i eto.

Kad se male ruke slože... on kaže da zajedno čuda radimo.

Kuhati miješajući, uf... to mi je kao peglati sjedeći.

Nakon sat vremena...

spremno za darivanje

ili konzumiranje. :-)

Rupa

ne kužim odkuda ja tu
u tvom pješčaniku,
a bio je toliko udaljen od mog
još ograđen nekakvim šarolikim trupcima

znala sam satima stajati ne znajući kuda
a ipak, svaki put bih se provukla
između uskih gredica tvoga razbarušenog uma

ti si se izmicao, postavljao mi nogu
namjerno gacao po kišnoj lokvi

kako smo se počeli igrati skupa,
pa bili smo upornu u nastojanju protiv

ti sa slučajno pronađenih
dvadeset lipa u džepu

ja s gitarom za ukras
u kutu prevelikog stana za mene

pojma nemam
otkuda ja s tobom
u istoj rupi

Meni osobno ne znači ništa

na kraju ulice živi ona
susjeda Mara
u nježno rozoj kući
s bijelom ogradom
pomalo kraljevskih balkona
i bakrenih oluka
ima savršen vrt
grmovi lavande
ruže i ostali ukrasi
kućica za ptice
uskršnji zeko
kornjača
svi imaju i znaju svoje mjesto

kod susjede Mare
sve ide po planu
a počelo je tako što je
poslušala svoju mater
i udala se za dobra momka
odonda nema da fali
para kuća auto
djeca unuci unuci
žena jednostavno ima sve
baš onako kako treba biti

malo joj šećer skoči
skupilo se i masti
ali ona i to drži pod kontrolom

druge susjede
imaju susjedu maru
kao uzor
moja Majka također

Stari bodi u novom izdanju

Tri misli

Oni su samo dvoje staraca
čije su misli ostale u leru
skupa s fićom na makadamskoj cesti
tamo negdje krajem osamdesetih.

***

Poamalo mi žao zbog vas
što nisam kao vi.
A opet,
neizmjerno mi drago poradi mene same
što je to baš tako.

***

Ti si bolestan i
iz tebe izlaze samo bolesne riječi.
Dio mene koji je također bolestan
govori o tebi samo ružno,
pljuje po tebi
i iščekuje tvoj kraj s radošću.

On Oni i Ja

Njihova sreća uključuje moju
Moja sreća uključuje njihovu

Tvoja sreća je i moja sreća
Moja sreća je i tvoja sreća

Njihova sreća isključuje tvoju
Tvoja sreća isključuje njihovu

Njihova tuga je i moja tuga
Tvoja tuga je i moja tuga

Tvoje su oči žute

što ću ako mi oči postanu žute poput tvojih

promaknut će mi let orlova iznad krova
bijeli tragovi putničkih aviona
cvrkut ptica u zimskim jutrima
ili duga iza ogledala
lecnem se na svaki trag žute u svm oku

a žao mi očiju tvojih
očiju mi mojih

On

bio je tako
savršen
izgledao je kao
sve što trebam
kada smo konačno stali na istoj stanici
shvatila sam da idemo u različitim smjerovima

Priča se

ne smeta mi
volim biti glavna tema
susjedskih kava i dilema

za mnom se prašina diže
ovakava je, onakava je
takva, nikakva, svakakva

ih, ma kakva

priča se, prepričava
malo doda i oduzme
laje i pljuje

nekima se od svega bljuje,
njih najbolje razumijem

svijet je time proklet
samo neka šapću
eno je, eno ga

ih, nu ih

mogu i naglas, pa na razglas
dok im u ušima odjekuje misao
eh što nisam
i ja bih, i ja sam

Sretna

Nije da proteklih dana nije bilo nikakvih događanja, ali nisam ja žena od dnevnika. Stotine misli mi prolazilo i još uvijek prolazi glavom, ali kao što već rekoh nije to za mene. Nedavno sam u jednom filmu čula kako sve ono rečeno prije “ali” ne vrijedi ništa, tako da samu sebe hvatam u rečenicama i sve mi se više čini da ono rečeno prije ”ali”, nema potrebe izgovarati. Ipak, sve što govorim uvijek donosi u sebi neko ali pa neka ostane tako, djelomično besmisleno.

Nedjelja je, nešto iza tri sata popodne, ručak prošao, kolač se peče, on radi, beba pleše na neku finu laganu stvar. Jučer i danas je nešto mirnija za razliku od prije, a kažu da je to jedan od znakova početka poroda. Imam ogledalo ispred sebe i danas sam si baš nekako lijepa, tako s trbuhom. Razmišljam o promjenama koje su nastale u trudnoći. Dobila sam trbuh, prekrasan trbuh, koji se ako malo duže promatraš pomiče i mijenja oblik. Bore na licu, neke žene se pomlade. Popucane kapilare na licu, nekim ženama su ten i koža u trudnoći savršeni. Kosa mi je ista, podsjeća na žito pred žetvu, što bojom što strukturom vlasi. Trebam li reći kako je kod nekih žena kosa u trudnoći bujna i sjajna. Fali mi željeza, znam da fali i drugim ženama. Želudac me mučio posljednjih pet mjeseci, zbog toga jedem uglavnom jabuke, jogurt i kruh. Dobila sam oko sedam kilograma, druge žene ..., evo me u prednosti. To je to, ostala sam ista, moje misli i navike što dovode do panike su još uvijek tu.

Kolač je skoro gotov, izgleda kako će ovaj put uspjeti ...

Sinoć kad sam pošla na spavanje uhvatio me strah, a kažu da je strah prilično otežavajuća okolnost pri porodu. Vjerujem da će me nakon početnog šoka taj osjećaj nelagode napustiti. Na kraju krajeva ili početku početaka, događa se nešto fakat lijepo. Sutra je termin, 13.06. na dan sv. Antuna. Zvali su me prijatelji i rekli da će moliti za mene, ili me u mislima držati za ruku. Malo mi oči suze, vjerojatno zbog hormona u trudnoći.

Ja koja sam mislila da nikada neću imati dijete, a opet negdje duboko u sebi znala da ja o tome ništa ne mogu znati jer život donosi stvari o kojima mi ništa ne slutimo i dobro da je tako. Ja, pečem kolač, promatram oblake kroz prozor i čekam početak porođajnog doba.

Još jedan dan

sjedim za stolom spuštenih ruku
grlim se s trećom šalicom kave
neko ju naručio pjesmu u d-molu
dan je sam od sebe izabrao akorde

osjećam višak soli u jelu što kuham
taman toliko da me previše smeta
riža dugog ili kratkog zrna biram
kombinacija uvijek najbolje prođe

teret nečije gluposti skupljam
na leđima nosim cigle od riječi
život im prođe s nosom u tuđem
da samo nisam to što jesam

svaki put mi pođe za rukom
jednim pogledom ti pokvarim dan
jesi li kad razmišljao o tome
praštati mi meteoropatske sklonosti

još malo kave za moje vene
pjesmi ovoj ne nazire se kraj
kao ni ovom turobnom danu
a nije samo za sve kriv dan

Lady Rose

Odluka je pala, lala.. jedan glazbeni za mene..

Dva kišobrana

na kraju dugačkog hodnika
grle se dva kišobrana
jedan smeđe bež onako sav elegantan
drugi točkasto šaren u crnom

Htjedoh nešto zapisati

Ma o čemu ćeš pisati,
mahnula je ručicom
odgurnula mi tužno pero
i strgala taj papir mojih misli.

vidim te

ispod oka promatram
kako ti se podom vuku
poderane hlače
i ćutim kako te želim zagrliti
tako šlampastog

vidim te raščupanog
iza ćoška
i znam da želim
prstima kroz te čuperke
tako čupave

gledam te umorne vjeđe
na tvojim usnulim očima
i tu sam da ih pridržim
još malo razbudim
tako izmorene

Popodnevni pakao

pitaš me,
kroz prozor promatram nebo
ja sam kontrolor letova
u slobodno vrijeme

odgovaram,
plaši me
hoćeš li me još nešto pitati
ponestaje mi hrabrosti

pogledaj,
vatreni vitraji crkve
obrisi pakla
na staklenim stijenkama

zamišljam,
snjegovića na kraju vrta
modeliranog tvojim i mojim rukama
otvaram usta i hvatam pahulje

šutiš,
smiješak u kutu usana
um na rubu bezumlja
mi