paranoja

kako da ti to kažem
uz lom čaša
ili s tišinom praznog stana,
mi ne postojimo

…


da sam kojim slučajem
lik nacrtan običnom olovkom,
zamolila bih da me izbrišu
još bih zamolila da me ponovno nacrtaju
opušteno držeći olovku
s minimalnim pritiskom na papir

…

predugo sam birala
da bih pogriješila u odabiru,
a ako i jesam
ljudski je griješiti

…

možda ću jednom
kad budem imala više vremena
sjesti za stol
i prepraviti sve svoje misli
pomnije ću birati riječi
za svoju poeziju
samo,
hoćeš li onda znati
da sam to bila ja

…

sjetila sam se tebe,
prošao me neopisiv
osjećaj radosti

..

precijenili su tišinu
nas su podcijenili,
red se uneredio