kako je samo lijep
naš mali veliki stana
od kada u njemu stanuju
neke male šarene stvari
od kada u njemu sanjaju
bubamare i žirafe od pliša
a svako malo odzvanja njime
zveket zvečke s likom miša
kako se proljepšao samo
iz svakoga kuta na nas vreba nešto
kotrlja se krpena kocka s velikim B
pišti slikovnica medenog mede
leptirić krilima s lustera maše
a bebine oči ljepše od svega
ničeg se skoro više ne plaše
ipak pjesnicima ne treba patnja da bi bili dobri pjesnici...to sam oduvjek znala,iako su me razuvjeravali.
OdgovoriIzbriši