kada je bio mlad putovao je svijetom
mene tada još nije poznavao
u vojsci pravi najbolju kavu
u Rovinju pliva skoro do Italije
ne znam kako završi u drugoj državi
njegov život postaje bauštela
dizalica ga smiješta među oblake
daleko negdje u dalekoj zemlji
sve svoje dane mijenjao je za marke
moj tata mi donosi darove,
čokoladice nezaboravna okusa
tirkizno plave hlače s roza srcima
narančasti kombi osamdeset i neke
klizi našom ulicom a ja trčim u naručje ocu
još me grebu oštre dlake s njegova lica
gleda me kroz staklo automobila
moja prva ćelava beba s putovnicom
danas smo zajedno proveli par minuta
ispijajući njemački nescafe
ništa si nismo rekli
oči su mu velike, umorne, kapci teški
moje oči sve više nalikuju njegovim
riječi su usporene, dugo šute
šutim zajedno s njim
u nastojanju da budemo blizu
moj tata i ja se nikada nismo sreli
Nema komentara:
Objavi komentar