lako su to mogle biti moje ruke
zgrčeno zgužvane oko žutih novčića
i boja očiju koju vidiš tek ako te zanima
mogla je biti moja, zagledaš li se...
mogla sam tako stajati, proseći
skrivena iza debelog štofa
kaput me ne bi održavao na površini
utapala bih se bez dostojanstva
niti trebaju meni niti ikome, čini se
večeras, ljetne su i roze s bijelim
možda ih ipak prodam nekome
***
možda je netko uspio snimiti moje tužno lice
sjedila sam u zadnjem redu, poput nevaljalih
suočena sa svojom bešćutnom dvoličnošću
ohola, drska, prežderana ženetina
plaha, tiha, suzdržana, žena iz stripa