sjedim za stolom spuštenih ruku
grlim se s trećom šalicom kave
neko ju naručio pjesmu u d-molu
dan je sam od sebe izabrao akorde
osjećam višak soli u jelu što kuham
taman toliko da me previše smeta
riža dugog ili kratkog zrna biram
kombinacija uvijek najbolje prođe
teret nečije gluposti skupljam
na leđima nosim cigle od riječi
život im prođe s nosom u tuđem
da samo nisam to što jesam
svaki put mi pođe za rukom
jednim pogledom ti pokvarim dan
jesi li kad razmišljao o tome
praštati mi meteoropatske sklonosti
još malo kave za moje vene
pjesmi ovoj ne nazire se kraj
kao ni ovom turobnom danu
a nije samo za sve kriv dan
